"Iz Afričkog vlaka": Život darovan Africi

Prije tridesetak godina, u kolovozu 1987., mladi član Opusa Dei spasio je život jednog Afričkog dječaka iz Kenije – položivši svoj život spašavajući ga. Ta je priča opisana u knjizi "Desde un Tren Africano" , čiji je autor Migel Aranguern.

Ostale vijesti
Opus Dei - "Iz Afričkog vlaka": Život darovan Africi

Bio sam adolescent koji je upravo proslavio 17. rođendan kada se ukazala prigoda da sudjelujem na međunarodnom tečaju stranog jezika. Tečaj se trebao održati u Nairobiju , u Keniji na sveučilištu Strthmore, prvoj međurasnoj školi u Africi koja se vodila pod utjecajem Svetog Josemarie Escrive , osnivača Opusa Dei. Ovaj posjet mi je omogućio da kročim duboko u ovaj čudesni kontinent i to mi je promjenilo život! Mnoge događaje sa moga putovanja sam opisao u svom dnevniku te ih po povratku u Španjolsku objavio u knjizi „Iz Afričkog vlaka“. Tako sam postao pisac.



Godine 1958. dok je Kenija još bila u sklopu Britanskih kolonjia, postala je prva država u Africi gdje su članovi Opusa Dei počeli svoje apostolsko poslanje. Stigli su brodom u Mombasu sa Gospinom slikom koju im je darovao sveti Josemaria. Kao rezultat njihove vjere u Boga nakon samo dvije i pol godine su otvorili sveučilište „A“ Levela. Kako je i sveti Josemaria želio, sveučilište je primalo sve ljude iz Kenije bez obzira na vjeru boju, kože, spol itd…

Gore spomenuta knjiga je mješavina istine i fikcije te uključuje i istinitu priču o Santiagu Eguidazu, Numerariju - članu Opusa Dei, koji je slavio svoj 32. rođendan onog dana kad je prvi put stigao u Keniju. Bio je po zanimanju ekonomista koji je ostavio dobro plaćeni posao u Londonu radi odlaska u Keniju, kako bi "širio univerzalni poziv na svetost" stanovnicima te daleke zemlje.



Imao sam mnogo toga zajedničkog s Santijem, jer smo potekli iz istog mjesta na sjeveru Španjolske. Zanimala ga je moja naklonost književnosti. Bio je u Keniji već četiri godine uključen u aktivnosti s mladima i razvoju Opusa Dei u Istočnoj Africi. Sa svima je postupao sa jednakim žarom i poštovanjem bez obzira na različitost njihovog podrijetla, plemena ili vjerovanja, hindusa ili sikova, i uvijek je bio optimističan i vrijedan. Brzo se prilagodio afričkim načinima života i običajima.

Santi me odveo u dječji dom koji su držale sestre Majke Tereze u Hurumi, vrlo siromašnom dijelu Nairobija . Rad sestara me fascinirao! Ovo je bio poziv s neba za mene.



Santi je umro na plaži Kanamai, u blizini Mombasa, gdje je bio ravnatelj kampa koji je organizirao klub Hodari Boys za više od 100 dječaka. Bio sam tamo kao poučavatelj, zajedno s Chema Postigo. Mjesto je bilo vrlo lijepo, s mnogo stabala kokosa i bijelih plaža. Da bi zabavio dječake, Santi je svojim neobičnim glasnim glasom pjevao oko vatre.

Sjećam se kad je jedan od malih dječaka smiješeći se, sa svojim lijepim bijelim zubima, došao k meni da mi kaže da mu je Santi rekao da ima i anđela čuvara. Nije bio katolik, pa ni kršćanin.



Prije trideset godina, 19. kolovoza nevrijeme je počinjalo s mnogo oblaka na nebu. Malo pomalo počinjala je prava oluja. Santi je s nekima od dječaka, tijekom sportskog vremena popodne otišao do grebena. Jedan od dječaka plivao je na drugoj strani grebena, opasnom mjestu kojeg su pogađali veliki valovi. Nije se mogao vratiti na greben te je zvao u pomoć. Santi je skočio u more. Nije jasno što se sljedeće dogodilo. Dječak je uspio doći do grebena, ali je Santino tijelo izgledalo bezživotno plutajući bez svijesti, najvjerojatnije nakon što je pogodio neke stijene. Fra Manuel Gonzalez, svećenik i liječnik u kampu, bio je u blizini i pozvan je u pomoć. Dječaci su stavili Santijevo tijelo na neke gume i dovukli ga na obalu, pokusali su ga reanimirati. Iako je odvezen u obližnju bolnicu, već je bio mrtav.



Pokopan je u groblju Lang'ata, nedaleko od Ngongovih brežuljaka, poznatog mjesta zahvaljujući autobiografskom romanu Karen Blixena - koji je inspirirao film "Out of Africa". Mnogi studenti Strathmore Sveučilista pohodili su njegov pokop i grob.

Biskup Alvaro del Portillo, tadašnji Prelat Opusa Dei, kada je obaviješten o Santijevoj smrti, napisao je Santijevim roditeljima:


"Kao što se uvijek događa u ovakvim slučajevima, teško je prihvatiti volju našega Gospodina. Ali kasnije sam naklonio glavu i polako ponavljao riječi koje je ponavljao naš najdraži Otac [kao što smo nježno zvali utemeljitelja Opusa Dei, svetoga Josemariju Escrivu]: "Neka se vrši, neka se ispunja, neka bude hvaljena i uvijek uzvišena nad svim stvarima, najpravednija i najmilija Volja Božja. -Amen. "(Put, broj 691). Sinoć sam spavao vrlo malo i nastavio moliti za Santi. Trebate biti vrlo ponosni na vašeg sina. Sjećam se našeg susretao u Rimu na putu u Keniju. Razgovarali smo neko vrijeme, prije nego što sam mu dao Božji blagoslov za putovanje u Keniju; životnog putovanja čiji je krajnji cilj bio odlazak u nebo. Bio je uzbuđen što je tamo i bio je spreman svoj život predati Bogu. Jasno je da je spreman i pripremljen na susret s našim Gospodinom, koji mu nije dopustio da umre od patnje bolesti. "

Santiago Eguidazu je pretvorio riječi utemeljitelja Opusa Dei u dijelo: "Postoji samo jedna rasa, rasa djece Božje ".

Odar s njegovim tijelom je bio u oratoriju sveučilišta Strathmore i bilo je vrlo dirljivo. Mnogi su ljudi došli odati počast, čak i neki koji nisu prije ušli u kršćanske prostore. Čak su i neko vrijeme molili i kasnije razgovarali s drugima o Santijevom životu.