Marijin mjesec

Crkvena tradicija u mnogim krajevima svijeta posvećuje mjesec svibanj Gospi od Ružarija. Donosimo par misli sv. Ivana Pavla II i sv. Josemarie koje će nas potaknuti da umnažamo ljubav prema Mariji.

Ostale vijesti

"Počinje svibanj i Gospodin želi da ta prilika ne prođe neiskorišteno; On želi da mi pri susretu s njegovom majkom rastemo u Ljubavi prema Njemu i da svakodnevno tražimo više kontakta s Njom – u malim stvarima i u ljubaznoj pažnji, što malo pomalo postaje nešto veliko: osobna svetost i apostolat, dakle neprekidno zalaganje u sudjelovanju na onom spasenju koje je Krist pri svom dolasku donio na svijet."[1]

Crkvena tradicija u mnogim krajevima svijeta posvećuje mjesec svibanj blaženoj Djevici Mariji. Kroz to vrijeme katolici žele još više zadržati prisutnost Majke Božje u njihovim srcima, s ljubavlju očitovanom u privrženoj odanosti prema Gospi.

Sv. Josemaria je na razne načine volio pokazivati svoju ljubav prema Djevici Mariji, ali je uvijek govorio da mu je omiljeni način pokazivanja te ljubavi bilo hodočašće, bilo individualno, bilo s dvojicom ili trojicom prijatelja. „Poštujem i cijenim one javne izraze pobožnosti, ali ja više volim istu ljubav i oduševljenje izraziti Mariji osobnim posjećivanjem ili u manjim skupinama – u tišini i u osobnom predanju."[2]

1935. godine nakon prvog posjeta svetištu Sonsoles u blizini Avile, osnivač Opusa Dei ustanovio je, za vjernike Prelature, običaj svibanjskog hodočašća. Kao izraz ljubavi prema Mariji, vjernici Prelature će svake godine u svibnju hodočastiti u marijansko svetište ili neko drugo mjesto gdje se Djevica Marija posebno štuje i ako je moguće povesti sa sobom svoje prijatelje. Od tada taj se običaj proširio na mnog ljude koji su prihvatili poruku sv. Josemariae.

Svibanjsko hodočašće je posjet Djevici Mariji učinjen s djetinjom ljubavlju. Običaj se sastoji u moljenju triju otajstva Ružarija i to jednog na putu prema svetištu, drugog otajstva, koje je po rasporedu tog dana u svetištu ispred Gospine slike ili kipa i treće na povratku.

Također se za vrijeme hodočašća mogu obdržati i mala mrtvljenja koja se prikazuju Gospi za vlastite potrebe i za potrebe cijele Crkve, a ona se sastoje od prolaska jednog dijela puta do svetišta pješice, prihvaćajući moguće loše vremenske uvjete ili zastoje u prometu bez mrmljanja, ili odričući se neke hrane ili pića za vrijeme hodočašća, itd.

Običaj svibanjskog hodočašća ima izrazito apostolski duh. Sv. Josemaria nas potiče da na hodočašće pođemo s prijateljem ili rođakom i vrijeme provedeno na hodočašću iskoristimo u razgovoru u kojem bismo ga potaknuli na poboljšanje njegovog kršćanskog života.

" Mnogim obraćenjima, mnogim odlukama za predanje na služenje Bogu, prethodio je susret s Marijom. Naša je Gospa potaknula težnje, majčinskom je brigom djelovala na nemir duše i prouzročila je čežnju za novim životom. I tako se njezino sve što vam On kaže činite promijenilo u stvarnost darežljive predaje, u kršćanski poziv, koji otada obasjava cio naš osobni život."[3]

Klikni na sliku za e-knjigu o Marijinom životu

„Poseban iskaz Marijinog majčinstva“, rekao je Ivan Pavao II u Fatimi „može se pronaći na mjestima na kojima je pomagala ljudskom rodu, mjestima gdje je zapažena prisutnost naše Majke. Na svim tim mjestima ispunjeno je jedinstveno svjedočanstvo raspetog Gospodina. Tamo je čovječanstvo povjereno Mariji, tamo je možemo susresti kao svoju vlastitu majku, otvoriti joj svoje srce, razgovarati s njom o svemu.

"Totus Tuus!" (words of Saint John Paul II on praying the Rosary)

Photo gallery of mysteries of the Rosary in shrine of Torreciudad (high quality photos)

"How to pray the Rosary." With story of St. Josemaria's first pilgrimage to Sonsoles.

[1] Sv. Josemaría, Susret s Kristom, 149

[2] Sv. Josemaría, Susret s Kristom, 139

[3] Sv. Josemaría, Susret s Kristom, 149.