Što je osobna prelatura?

S pravne točke gledišta Opus Dei je Osobna prelatura Katoličke crkve. Pravno strukturirane osobne prelature imaju pravo provođenja posebnih pastoralnih aktivnosti.

Mjesto u Katoličkoj Crkvi
Opus Dei - Što je osobna prelatura?

Pravni koncept koji se zove osobna prelatura je u pravu Katoličke crkve predviđen Drugim Vatikanskim saborom. Koncilski propis (dekret) Presbyterorum ordinis (7-XII-1965) br. 10., kaže da će se u budućnosti, uz ostale institucije, za „provedbu posebnih pastoralnih inicijativa u korist raznih društvenih skupina u određenim regijama ili narodima, ili čak u cijelom svijetu“, moći stvoriti i „zasebne biskupije i osobne prelature“.

OSOBNE PRELATURE

Koncil je imao namjeru novi pravni oblik, koji karakterizira fleksibilnost, opisati kao doprinos učinkovitom širenju poruke i kršćanskog života: Crkvena organizacija tako je odgovorila na potrebe svoje zadaće, koja se uklapa u povijest čovječanstva.

Postojeće crkvene mjerodavnosti su u većem dijelu teritorijalne, jer su organizirane na temelju prebivališta vjernika koje je teritorijalno određeno sukladno prebivalištu. Tipičan primjer toga su biskupije.

U drugom slučaju, poistovjećivanje vjernika s pripadanjem jednoj crkvenoj ustanovi nije temeljeno na mjestu stanovanja, već na drugim kriterijima, poput profesije, obreda, stanja emigranata, potpisanih konvencija s pravnim entitetima, i td. To je slučaj, na primjer s vojnim ordinarijatima i osobnim prelaturama.

Osobne prelature, za koje se zalagao Drugi Vatikanski sabor, institucije su koje vodi svećenik (prelat koji može biti od Pape imenovani biskup, koji vodi prelaturu snagom sustava ili mjerodavnosti); uz Prelata tu je i Prezbiterij, sastavljen od svjetovnih svećenika, kao i vjernici laici, muškarci i žene.

Stoga su osobne prelature institucije koje čine dio hijerarhijske strukture Crkve, tj. one su jedan od oblika samoorganizacije koje Crkva osigurava za postizanje ciljeva koje je Krist dao, a posebne su stoga što su njihovi vjernici i dalje dio mjesnih crkava ili biskupija u kojime imaju prebivalište.

Tim se karakteristikama, među ostalima, osobne prelature razlikuju od vjerskih institucije i posvećenog života u cjelini, te pokreta i udruga vjernika.

Kanonsko pravo propisuje da se svaka osobna prelatura vodi sukladno općem crkvenom pravu i vlastitim statutima.

PRELATURA OPUSA DEI

Prije no što je uzdignut na Osobnu prelaturu, Opus Dei je već bio organski jedinstven, sastavljen od laika i svećenika koji su surađivali na pastoralnoj i apostolskoj zadaći međunarodnog opsega. Ovaj se poseban kršćanski zadatak sastoji u širenju ideala svetosti usred svijeta, u profesionalnom radu i u svakodnevnim običnim okolnostima.

Pavao VI i njegovi nasljednici na stolici Rimskog Pape utvrdili su kako bi trebalo proučiti mogućnost da se Opusu Dei da pravni oblik koji je u skladu s njegovom prirodom, što je, u svjetlu koncilskih dokumenata, trebao biti onaj osobne prelature.

Od 1969. počela su istraživanja za osiguranje prikladnog oblika uz mnoge intervencije Svete Stolice i Opusa Dei. Taj je posao dovršen 1981. Ubrzo nakon toga, Sveta Stolica je poslala informativnu bilješku prema drugih dvije tisuće biskupa u biskupijama gdje je Opus Dei bio prisutan, kako bi olakšala dobivanje njihovog razmišljanja.

Nakon dovršetka tog koraka, Ivan Pavao II je Opus Dei uzdignuo na Osobnu prelaturu međunarodnog opsega, temeljem Apostolske konstitucije Ut sit, 28. studenog 1982., što je postalo izvršno 19. ožujka 1983. Ovim je dokumentom Rimski Papa proglasio statute koji čine posebno papinsko pravo Prelature Opus Dei. Statute je osnivač sastavio prije, a napravljene su potrebne preinake radi prilagodbe novim propisima.

ODNOS S BISKUPIJAMA

Prelatura Opusa Dei je pravna struktura koja čini dio pastoralne i hijerarhijske organizacije Crkve. Poput biskupija, teritorijalnih prelatura, vikarijata, vojnih ordinarijata itd., Prelatura ima vlastitu autonomiju i potrebnu nadležnost za ostvarenje svoje zadaće u službi cijele Crkve.

Iz tog razloga od početka i izravno ovisi o Rimskom Papi, preko Kongregacije za Biskupe. Prelatova se ovlast širi na sve što se tiče posebne zadaće prelature:

a) Vjernici laici su pod ovlašću prelata u svemu što se tiče zadataka vezanih uz specifične obveze, asketske, formacijske i apostolske, one su prihvaćene formalnom izjavom kojom su uključeni u Prelaturu.

Te obveze, radi onoga što sadrže, nisu pod ovlašću mjesnog biskupa. U isto vrijeme, vjernici laici Opusa Dei ostaju i vjernici biskupija u kojima prebivaju i stoga ostaju pod ovlašću mjesnog biskupa na isti način i u istim stvarima kao i ostali kršteni, koji su njima jednaki.

b) U skladu s odredbama općih crkvenih zakona i posebnom odredbom prava Opusa Dei, svećenici i đakoni zaređeni u Prelaturi pripadaju svjetovnom kleru te su u potpunosti pod ovlasti prelata.

Trebaju održavati čvrsto bratstvo s članovima biskupijskog prezbiterija i pažljivo promatrati opću disciplinu svećenstva; imaju aktivan i pasivan glas u biskupijskom Vijeću svećenika.

Uz to, mjesni biskupi, uz prethodno odobrenje prelata ili, kada je to prikladno, njegovog vikara, mogu imenovati svećenike iz klera prelature u urede crkvenih službi (župnici, sudci, itd.) koje trebaju obavljati sukladno uputama mjesnog biskupa kojem su tada odgovorni.

Statuti Opusa Dei utvrđuju kriterije kojima se osigurava skladan odnos između Prelature i biskupija na čijem području obavlja svoju posebnu zadaću. U nastavku su neki od tih kriterija:

a) Ne započinjati apostolski rad niti nastaviti s kanonskim uspostavljanjem centra Prelature u nekoj biskupiji bez prethodnog odobrenja mjesnoga biskupa.

b) Za podizanje crkve Prelature ili povjeravanja crkve koja već postoji u biskupiji – ili čak i župe – sastavlja se dogovor između dijecezanskog biskupa i prelata ili zaduženog regionalnog vikara; u tim će crkvama u obzir biti uzeti opći propisi biskupije, koji vrijede za crkve koje su dane na brigu svjetovnim svećenicima.

c) Regionalne vlasti Prelature redovito izvještavaju i održavaju redovite kontakte s biskupima u biskupijama u kojima Prelatura obavlja svoj pastoralni i apostolski rad, ali također i s biskupima koji imaju odgovarajuće zadaće u Biskupskim konferencijama te s udrugama.

PRAVNE NORME KOJIMA JE VOĐEN OPUS DEI

a) Opće pravne norme

1. Opus Dei je u crkvenim stvarima kao osobna prelatura vođen univerzalnim normama Crkve. Uz to, Kodeks kanonskog prava iz 1983. [http://www.vatican.va/archive/cdc/index.htm..]sadrži temeljne norme koje reguliraju osobne prelature u kanonima 294-297. U Svetoj Stolici, Prelature, kao i ostale hijerarhijske sekularne strukture – biskupije, prelature, ordinarijati i td. – ovise o Kongregaciji za biskupe [http://www.vatican.va].

b) Norme posebnog prava koje je uspostavio Rimski Papa

1. Ivan Pavao II je Opus Dei 28. studenog 1982. Apostolskom konstitucijom Ut sit uzdignuo na rang osobne prelature međunarodnog opsega.

2. Uz Apostolsku konstituciju Ut sit, Opusom Dei se vlada i kroz vlastite Statute [http://www.opusdei.es/es-es/article/estatutos-del-opus-dei/] koji se zovu Kodeks posebnog prava Opusa Dei, koje je Apostolskom konstitucijom objavio Ivan Pavao II.

3. Prelatura Opus Dei sastoji se od prelata, vlastitog svećenstva i vjernika laika (žena i muškaraca). Vjernici Djela, što se tiče posebnog prava, ovise o prelatu u stvarima koje se odnose na posebne zadatke prelature. Poput svih laika katolika, slijede smjernice mjesnog biskupa.

4. Svećenici koji čine dio prezbiterija prelature u cijelosti ovise o prelatu, koji im izdaje pastoralne zadatke, koji se uvijek ispunjavaju u zajedništvu s biskupom i biskupijskim pastoralom. Prelatura za njih preuzima financijsku odgovornost.

c) Posebne pravne norme prelata za upravljanje prelaturom

1. Autoritet prelata odnosi se na tri sfere upravljanja koje su spomenute u kanonu 135 kako slijedi: na zakonodavnu vlast – mogućnost donošenja općih zakona ili propisa vezano za stvari iz svoje nadležnosti, na izvršnu vlast i na sudsku vlast.

2. Prelat ima mogućnost donošenja pravila koja pojašnjavaju posebno pravo prelature. Provodi i izvršnu ili administrativnu vlast: dva puta godišnje bilten Romana [http://www.romana.org/] objavljuje prelatove uredbe, kao i sažetak njegovih redovnih aktivnosti. Sudbena se vlast provodi kroz sud koji je postavljen sukladno crkvenim normama.