"Ponovno sam zaljubljena u posao medicinske sestre"

Adaeze je obučena za posao ortopedske medicinske sestre u Nigeriji. Nakon što je završila školu za medicinske sestre u 2012. nastavila je raditi kao pomoćna medicinska sestra u jednoj klinici u državi Enugu u Istočnoj Nigeriji. Radni uvjeti su bili loši.

Osobna svjedočanstva
Opus Dei - "Ponovno sam zaljubljena u posao medicinske sestre"

Prenosi Chinwuba Iyizoba

Na klinici se stanje još pogoršalo, te je otišla. Drugi posao je pronašla u Niger Foundation Hospital.

"Saznala sam za Niger Foundation jednu večer dok sam razgovarala s prijateljima. Pitala sam ih, koja je najbolja privatna bolnica u Enugu?"
"NFH"
"Što?"
"Niger Foundation Hospital, nalazi se na Independence Layout."
Sljedećeg dana je odlučila otići u NFH i malo se raspitati. Noseći teške uspomene o svim poteškoćama na prvom radnom mjestu, nije ni sama bila sigurna što očekivati. No, kada je ušla u prostorije, bila je opčinjena.
"Vidjela sam cvijeće i njegovane travnjake .... u bolnici? Ušla sam u zgradu i vidjela medicinske sestre, dobro odjevene, nasmijane i prijateljski raspoložene! Ugodna promjena u odnosu na moj prvi posao."
U odjelu ljudskih resursa, rekli su joj da se prijavi. Prijavila se, te je bila iznenađena kada je saznala da je prihvaćena! "
"Doduše, prvih nekoliko dana nije bilo lako." Prepričava Adaeze kroz smijeh. "Kao nova medicinska sestra nisam znala mnogo o načinu rada u tako dobro uređenoj bolnici."

"Ali svi su bili tako ljubazni i spremni mi pomoći. Glavna medicinska sestra me upoznala s mojim novim dužnostima po odjelima; druga me podučila kako se nositi sa zadacima na ambulantnom odjelu."
"Duboko sam zahvalna na dobrim primjerima mnogih liječnika i medicinskih sestara ovdje. Od ovdašnjeg osoblja za čišćenje također učim neke stvari. Zapanjena sam razinom konstantnog usavršavanja ljudi. Ponovno sam zaljubljena u posao medicinske sestre.''Kada je imala 8 godina zaljubila se u posao medicinske sestre njegujući svoju bolesnu baku.

"Sve je počelo kada sam došla živjeti kod moje bake", rekla je Adaeze, nasmijana i otklanjajući pramen kose s lica.
"Baka je bila često bolesna, te sam morala biti spremna postati medicinska sestra u bilo kojem trenutku. Na moje iznenađenje shvatila sam da imam prirodni smisao za posao medicinske sestre, te sam mogla neprestance biti kraj njenog kreveta bez da sam se osjećala premoreno."

Adaeze ima 5 braće te je jedina djevojka, a pošto se pripremalo svaki obrok za 8 osoba, naučila je kuhati po kratkom postupku.

"Za mene, to zapravo nije bio problem. Volim kuhati."
Ona i njezina braća su se jako zabavljali.
"S mojom braćom imam poseban odnos i volimo jedni druge jako puno. Rođendani su ispunjeni zabavom. Tradicija je da onaj koji slavi kupuje poklone za druge, a ostatak se pretvara da su zaboravili, te drže darove u tajnosti, sve dok on počne dijeliti njegove. Tada dobiva poklon od svih ostalih. To nas uvijek oduševljava i iznenađuje"
"Moja mama i tata su u braku 32 godine, te moram reći da su živjeli kao dobar par. I način na koji su nas odgojili nam je pomogao cijeniti svoj život. Iako nismo bili bogati, imali smo sve što smo trebali, jer smo imali jedni druge. Osim kuhanja, volim i puno čitati, jedva prođe ijedan dan bez da nešto pročitam".
Nekoliko mjeseci nakon što je počela raditi na NFH prijatelj i kolega je nakon radnog vremena pozvao u centar Opusa Dei, te se odazvala pozivu.

''Bila sam ushićena te impresionirana centrom. Djevojke su bile uredne i lijepo obučene, te jako susretljive. Bila sam ugodno iznenađena."
Centar Opusa Dei za žene je otvoren za žene i djevojke svih socijalnih slojeva, za mlade i stare, bogate i siromašne, te im pomaže u razvoju osobnosti i duhovnosti.

"Poruka Opusa Dei o posvećenju svakodnevnog rada je duboko utjecala na moj odnos prema radu i pomogla mi rasti profesionalno kao medicinska sestra."

"Moji međuljudski odnosi su se poboljšali otkad sam počela pohađati sastanke formacije u Centru".

"Na primjer, bila sam jako svadljiva, spremna za borbu kad god bih se kršila moja prava li kada bih se osjećala nepravedno tretirana. Sada me takve stvari ne diraju. To naravno ne znači da ne znam svoja prava, ja znam svoja prava, ali sam shvatila da je s vremena na vrijeme, bolje popustiti te se smiriti."
"Svaki dan, kada idem na posao, u mislima mi je posvećenje mog rada. Sada, čak i kada se ljudi ne cijene moje dobro djelo, ja nalazim čak više razloga činiti dobra djela, znajući da neuzvraćeno dobro djelo daje bolje mjesto u raju."
"Ranije, kad bih bila pod stresom, kvaliteta mog rada se smanjivala. No, zahvaljujući Opus Dei, naučila sam raditi i kada mi se baš ne radi, i čim moj rad posvetim Bogu, rad postaje lakši, manje naporan. To je poput čarolije.''
"S vremena na vrijeme, kad sam brinem ta pacijente teške osobnosti, koji, bez obzira koliko se trudili, nikada nisu zadovoljni, podsjetim se da radim za Kristovu ljubav, te tako to prebrodim i idem dalje. Moja definicija sreće je upoznavati sve bolje Krista svaki dan, te imati pouzdanje i povjerenje u Boga koji će mi pripomoći. Molim se da će muškarac za kojeg se udam voljeti Boga više no što volim ja i da ćemo zajedno odgajati našu djecu da Kristovoj ljubavi."