Prelatovo pismo (4. lipnja 2017.)

Prelat u pismu za lipanj ističe kako je obitelj prirodno mjesto ljubavi; to je prvo mjesto u kojem u našem životu dolazi Ljubav Božja.

Pastoralna pisma i poruke

Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Kao što je napomenuo zadnji Opći kongres[1], u zadnjim decenijima zauzima obitelj istaknuto mjesto među prioritetima u Crkvi, pa stoga i u Prelaturi. Ovim recima želio bih se ponovno kratko zadržati ta tom žurnom i potrebnom apostolatu.

Vidljivo je da danas mnogi ljudi vide kao jedan model više i čak smatraju kao arhaičnu zamisao ono što je u stvarnosti Božja odredba za zajedništvo muškarca i žene. Ipak, mora nas ispuniti nada: svjetlo istine o obitelji upisao je Bog u ljudsko srce i stoga se otvara i uvijek će se otvoriti put posred oluja.

Svaka obitelj, svojim poticanjem i u želji da i dalje bude jedinstvena, „ponovno vraća pravac svijeta prema savezu muža i žene s Bogom“[2]. Dok mislim na tu stvarnost, sjećam se nekih riječi svetoga Josemaríje: „Dužnost kršćanina jest: Utapati zlo u preobilju dobra. Nije tu riječ o nekoj negativnoj borbi, niti da se bude bilo kome protivnik. Naprotiv: treba živjeti u afirmaciji, ispunjeni optimizmom, mladošću, u radosti i miru; gledati svakoga shvaćanjem: one koji slijede Krista i one koji Ga napuštaju, ili ne poznaju. - Ali, razumijevanje ne znači uzdržanost i ravnodušnost, već akciju“ [3]. Ne gubimo mir i snagu tužeći se na poteškoće kroz koje prolaze tolike obitelji, kao i sama obiteljska ustanova. Nastojimo štititi i unapređivati, jakošću i profesionalno, kršćansku obitelj: nešto što nije samo naše, već što pripada Bogu i pokoljenjima koja dolaze i koja će doći.

Obitelj i brak su put svetosti: „Smiješ se što ti kažem da imaš “bračno zvanje”? – Pa imaš ga: upravo tako, zvanje“[4]. Poziv na svetost, a to je sreća. Obitelj je prirodno mjesto ljubavi; to je prvo mjesto u kojem u našem životu dolazi Ljubav Božja, više nego što mi možemo učiniti ili da čine drugi: „Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi“ (1 Iv 4, 19). Očinstvo i materinstvo kažu nam što smo, svaki pojedinac: dar Božji, plod Ljubavi. Posred tisuća poteškoća koje se mogu pojaviti u obiteljskom životu, znati da smo mi i drugi dar Božji i to nas potiče da više ljubimo. I u društvu je uvijek potrebna ta bezuvjetna ljubav.

Više nego u drugim vremenima danas se vidi na svim razinama žurnost pomaganja obiteljima u velikim potrebama. Ne rađamo se u znanju kako biti otac ili majka, muž ili žena: potrebno je obrazovanje drugih supružnika i roditelja. Obitelji koje pomažu drugim obiteljima! Iskustvom koje daje obiteljski život može se djelotvorno raditi na tom velikom području djela milosrđa, što znači poučavati onoga koji ne zna. Bez „davanja lekcija“, prirodno, koliko se može učiniti za dobru pripremu braka i slijediti upravo vjenčane, ili one koji prolaze neku kušnju! Osim toga, ponekad obitelj u nevolji mogla bi biti i od nekoga od vas; tada dolazi trenutak za otvaranje srca i primanja pomoći, istom jednostavnošću kojom ste pomogli drugima.

Mislite također velikodušno kako pomoći onima koji se nalaze u takozvanim iregularnim situacijama. Papa Franjo je potvrdio da se nauk ne mijenja[5], ali hitno je potrebno poboljšati brigu prema toj braći i sestrama, onima koje treba pratiti izbliza, prihvatljivo i pronicljivo, to im uz milost Božju pomaže nadići takve situacije.

Pogledajte razgovor Isusa sa Samaritankom (usp. Iv 4, 1-45). Ta žena, iako je bila daleko od Boga, počela je bez znanja moliti: počela je govoriti s Bogom koji joj je bio nasuprot i vodio ju je malo po malo dok nije njezinu povijest iznio na pravo svjetlo. Samaritanka nije bila usamljena sa svojom ranom: sada je ujedno pred predragim pogledom onoga koji je „Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji“ (2 Kor 1, 3-4). Gospodin nas zove da za sve te ljude – usprkos našoj malenkosti i osobnoj slabosti – budemo prenositelji njegove blizine i njegove utjehe.

Važno je u svakom slučaju da nastojimo doći prije: „Učiti ljubiti nekoga nije nešto što se improvizira (…). U stvarnosti, svaki čovjek se priprema na brak od rođenja“[6]. Podsjećam vas da je u apostolskim aktivnostima s mladim ljudima potrebno raspravljati o ljepoti apostolskog celibata, a također i o pozivu ostvarenja kršćanske obitelji, kreativno pristupajući svim aspektima zaručništva i braka[7]: svjedočanstvima obitelji; tečajevima obiteljskog obogaćivanja za neoženjene, konferencijama, projekcijama, čitanjima; suradnjom u župama; poticanjem zabava koje mogu biti početak za buduće kršćanske brakove i drugim.

Vi koji se direktno bavite aktivnostima obrazovanja, imajte na umu da poboljšanje svake obitelji ima multiplicirajući efekt u društvu. Privlačnost kršćanske obitelji je prelazna na druge: „Svjedočenjem, a također i riječju obitelji govore o Isusu drugima, prenose vjeru, bude želju za Bogom i pokazuju ljepotu Evanđelja“[8].

Preporučimo tihom i plodnom djelovanju Duha Svetoga taj miran i neizmjeran obiteljski zadatak. Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja

vaš Otac

Fernando

Rim, 4. lipnja 2017., Svetkovina Duhova



[1] Usp. Pastoralno pismo, 14.2.2017., br. 21 i 31.

[2] Franjo, Audijencija, 2.9.2015.

[3] Sveti Josemaría, Brazda, br. 864.

[4] Sveti Josemaría, Put, br. 27.

[5] Usp. Franjo, Ex. Ap. Amoris laetitia (19.3.2016.), br. 300.

[6] Franjo, Amoris laetitia, br. 208.

[7] Usp. Pastoralno pismo, 14.2.2017., br. 25.

[8] Franjo, Amoris laetitia, br. 184.